muzejpostavizložbeizdanjaanalikontakt










Ženski ručni rad u školama kontinentalne Hrvatske


Izložba je bila otvorena od 16.10. do 14.12.2003.


ORGANIZATOR IZLOŽBE: Hrvatski školski muzej
AUTORICA IZLOŽBE: Vesna Rapo
LIKOVNI POSTAV: Vesna Rapo
TEHNIČKI POSTAV: Fredy Fijačko

Radionice su se održavale svake srijede od 11. - 13 sati
  - likovne radionice: izrada predložaka motiva za vezenje i tkanje
  - uzlanje i vezenje različitim tehnikama
  - tkanje na horizontalnim tkalačkim stanovima

VODITELJICA RADIONICA: Vesna Rapo s vanjskim suradnicima

Veliki dio zbirke ručnih radova koja se čuva u Hrvatskom školskom muzeju sustavno je prikupljan još od 1871. godine. Dio skupljenih radova bio je izložen 1871. godine, u povodu održavanja I. obće učiteljske skupštine te na prigodnoj izložbi koja je priređena u povodu održavanja II. obće učiteljske skupštine u Petrinji 1874. godine. Tu su, zatim, predmeti s izložaba priređenih u povodu otvaranja Obrtne te Zagrebačke učiteljske škole, a ubrzo i predmeti izlagani na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine - što je i osnova fundusa do danas očuvane zbirke ručnih radova. Osim toga, brojni su učitelji darovali svoje i radove učenika, narodnu odjeću te predmete ženskoga ručnog rada izrađene u pučkim, učiteljskim i ženskim stručnim školama.

Veći dio te zbirke darovan je 1921. godine Etnografskom muzeju u Zagrebu, ali u Hrvatskom školskom muzeju ostala je vrijedna zbirka ručnih radova na koju iz više razloga valja svratiti pozornost te se nadamo da će ova izložba biti povod da se istakne njezina velika vrijednost.

U zbirci koja je do danas očuvana u Muzeju ostali su brojni uzornici ručnih radova, albumi uzornika i nacrta za krojenje i šivanje, umanjena narodna odjeća, izrađena u školama, uporabni i odjevni predmeti, fotografije, arhivska građa, dokumenti različitih zakonskih uredaba i naredaba, školski programi vezani uz nastavni predmet - ženski ručni rad, knjige i priručnici te likovni radovi koji su se rabili kao predlošci za izradbu različitih tehnika i motiva. Gotovo čitavo stoljeće kasnije manji je dio te zbirke predstavljen u novome stalnom postavu Muzeja, a za ovu izložbu izdvojen je dio radova koji predstavljaju taj nastavni predmet i svjedoče o njegovoj važnosti u izobrazbi u hrvatskim školama tijekom stoljeća i pol.

Analizirani muzejski predmeti izbor su radova koji se čuvaju u Muzeju, a predstavljaju očuvane školske radove učenica i učiteljica izrađenih u pučkim, stručnim i učiteljskim školama na prostoru kontinentalne Hrvatske, koji su rađeni u razdoblju od kraja 18. stoljeća, od vremena vladavine carice Marije Terezije, do kraja Drugoga svjetskog rata, jer je u tome razdoblju postojala sustavna obuka u nastavnome predmetu - ženskom ručnom radu.

Istraživane, ali i izložene cjeline podijeljene su u tri dijela: Ručni rad u pučkim i višim djevojačkim školama, ručni rad u stručnim i učiteljskim školama te zasebna cjelina Visokog tečaja umjetnina.

Analizom sačuvanih radova iz pučkih i viših djevojačkih škola moglo bi se zaključiti da imamo primjerke nacrta, predložaka, uzornika, odjevnih i uporabnih predmeta, izrađenih na lošijim ili boljim materijalima te u lošijoj ili vrhunskoj izvedbi, ali pratimo da su izrađivani po zadanim nastavnim osnovama i programima. Većina sačuvanih i predstavljenih radova bila je izrađivana za izlaganje, što je vidljivo i po njihovoj izvornoj opremljenosti. Kad su u pitanju stručne i učiteljske škole, posebice su istaknuti radovi koji su izrađeni u zagrebačkim školama: Kraljevskoj zemaljskoj ženskoj stručnoj školi te u gradskoj učiteljskoj i učiteljskoj školi u samostanu sestara milosrdnica.

Svakako treba svratiti pozornost na radove koji su bili izloženi na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. Godine, u okviru predstavljanja školstva u Hrvatskoj i Slavoniji (za što je Kraljevska zemaljska vlada nagrađena glavnom nagradom Grand Prix), koji su predstavljeni većim dijelom u izložbenoj cjelini Visokoga tečaja umjetnina.

Također valja istaknuti povezivanje ručnoga rada s ostalim nastavnim predmetima, posebice s geometrijskim risanjem, što je uočljivo analizom brojnih očuvanih risarskih predložaka (manji je izbor predstavljen i na izložbi) na kojima su vidljive razvojne faze mnogobrojnih tehnika veza, tkanja, pletenja te čipkarskih tehnika. Tijekom risarske obuke učenice su učile izrađivati nacrte i predloške s posebnim naglaskom na risanju narodnih motiva, što je bilo preduvjet za kasniju izradbu ručnih radova u različitim tehnikama.

Možemo zaključiti da sačuvani radovi tumače razvitak i svjedoče o dometu toga osobitog umijeća koje su učenice morale svladati u izobrazbi u različitim školama na prostoru kontinentalne Hrvatske tijekom stoljeća i pol.

Naravno, danas nam ostaje mogućnost njihova proučavanja i brojnih interpretacija, ali zasigurno mogu poslužiti i kao poticaj za proširenje nastavnih programa, barem u onim krajevima u kojima postoji zainteresiranost mladih naraštaja, ali i ono najvažnije - osposobljene učiteljice.


povratak na aktualnu izložbu