muzejpostavizložbeizdanjaanalikontakt









Odijelo ne čini učenika


VODITELJICA PEDAGOŠKE AKCIJE: Vesna Rapo

AUTORI IZLOŽBENIH CJELINA:
Elizabeta Serdar:
Školska odjeća na prijelazu stoljeća
Branka Ujaković:
Što se odijevalo za školu u drugoj polovici 20. stoljeća?
Jadran Kale:
Baštionica
Marija Vrkić Žuvanić, Jasenka Lulić Štorić

EDUKATIVNI LISTIĆ
(crtež djevojčice za odijevanje): Anja Serdar

TEHNIČKI POSTAV IZLOŽBE: Fredy Fijačko


Izložba je otvorena od 23. travnja do 18. svibnja 2004.

 

U ovogodišnjoj zajedničkoj muzejsko-edukativnoj igri "Odijelo", u našemu Muzeju predstavljamo ti programe triju muzeja, što znači da ćeš posjetivši naš muzej vidjeti tri izložbene cjeline, ali i dobiti tri žiga za nagradnu igru.

Hrvatski školski muzej ti predstavlja školsku odjeću na prijelazu 19. na 20. stoljeće, a u informativno-edukativnom kutku možeš vidjeti što se odijevalo u školi u drugoj polovini 20. stoljeća.

U druge dvije cjeline možeš vidjeti izložbene te muzejsko - pedagoške programe iz Muzeja grada Šibenika pod naslovom Baštionica i iz Narodnog muzeja u Zadru izložbu Mala škola veza.

Vesna Rapo, viši kustos


ŠKOLSKA ODJEĆA NA PRIJELAZU STOLJEĆA
 

Stalni postav Hrvatskoga školskog muzeja kroz različite izložbene cjeline prikazuje školstvo u Hrvatskoj na prijelaz 19. u 20. stoljeća. Svoju pozornost ovoga puta usmjeri na izloške na kojima se vidi odjeća koju su tada nosili učenici i njihovi učitelji. U prikazu stare učionice te na brojnim fotografijama možeš vidjeti kakvu su obično odjeću nosili učenici, njihove učiteljice i učitelji. Ona najčešće nije bila strogo propisana, odražavala je modne trendove svojega vremena, a uvjetovalo ju je imovinsko stanje obitelji i sredine iz koje djeca dolaze. Učenici su ponekad bili uniformirano odjeveni što se vidi na primjeru polaznika Kr. plemićkog konvikta. Obveza nošenja uniforme bila je tako stroga da su pojedini učenici zbog kršenja pravila bili isključeni iz zavoda.

Na području Vojne krajine u vremenu 1849. do 1871. i učitelji su bili obavezni nositi propisanu uniformu koja se sastojala od hlača, kaputića, obične i paradne kape, rukavica, remena za sablju, sablje i toke za sablju.

Elizabeta Serdar, viši kustos


ŠTO SE ODIJEVALO ZA ŠKOLU U DRUGOJ POLOVICI 20. STOLJEĆA
 

Prepoznaju li se učenici po odjeći? Kako se obući za školu? Postoje li za to neka pravila?

Danas se za školu odijevamo svakodnevno, ne postoje stroga pravila o tome kakvu odjeću treba odijenuti. Je li oduvijek bilo tako? Možda si na fotografijama svojih roditelja, baka i djedova viđao kako su se oni odijevali za školu. Je li njihova školska odjeća bila drugačija? Ako zaviriš u stare foto-albume primjetit ćeš djecu obučenu u kute ili pak u bijele bluze, plave hlače ili suknje, s crvenom maramom oko vrata i bijelom ili plavom kapom na glavi. Znaš li zašto su bili tako obučeni?

Školska uniforma pojavljuje se već krajem 19. stoljeća. Za djevojčice se najčešće sastojala od crne kute i francuske kape (prva polovica 20. stoljeća). Dječaci su uglavnom nosili crne kape sa štitnikom i pozlaćenim brojem razreda koji pohađaju. Učenici koji se nisu pridržavali pravila o odijevanju kuta i nošenju kapa bili su kažnjavani. Tijekom druge polovice 20. stoljeća boja kute postupno se mijenja - najčešće se nose kute plave boje. Nose ih i djevojčice i dječaci.

Školske kute nosile su se iz više razloga. Trebale su zaštititi dječju odjeću od prljanja i uništavanja, sakriti neprikladnu odjeću ponekih učenika, ali su kute trebale poslužiti i da se učenike lakše prepozna na ulici ili u školi te da se nitko posebno ne ističe svojom odjećom. Vremenom se uvidjelo da nije potrebno djecu prisiljavati da se odijevaju jednako - kao što to moraju činiti vojnici ili neki službenici - nego im je na neprikladnu odjeću za školu potrebno skrenuti pozornost na druge načine. Iako i danas neki misle da je učenicima potrebna školska uniforma, školska je kuta polako nestala iz škole.

U svečanim se prigodama u školi u drugoj polovici 20. stoljeća nosilo pionirsko odijelo. Članovi Saveza pionira bila su djeca od 7 do 15 godina. Osim što su pioniri morali biti radišni i marljivi, pošteni i dobri moglo ih se prepoznati upravo po njihovu odijelu. Ono se sastojalo od bijelih bluza (ili majica) i plavih hlača (ili suknje), oko vrata bila je vezana crvena marama, a na glavi su nosili kapu sa zvijezdom petokrakom i pionirskom značkom. Pionirska kapa je u početku (pedesetih godina 20. stoljeća) bila bijela, a vremenom se počinju nosti plave kape.

U našem muzeju možeš na fotografijama vidjeti kako su izgledale kute i pionirska odjeća. Ukoliko imaš sličnih fotografija kod kuće ponesi ih sa sobom i pokaži ih nama. Pitaj svoje roditelje, bake i djedove mogu li te fotografije pokloniti muzeju i imaju li sačuvanu školsku kutu ili pionirske kape i marame koje bi nam također mogli pokloniti. Dođi u naše radionice i igraonice i pokušaj osmisliti školsku odjeću kakvu bi želio nositi.

Branka Ujaković, kustos


BAŠTIONICA
 

U Baštionici smo istraživali, pogađali, sklapali i redali razne predmete vezane za izložbu nošnji sjeverne Dalmacije, koju smo postavili zajedno s Narodnim muzejem iz Zadra. U Baštionici se igralo oko tisuću djece, a izložbu je u Šibeniku posjetilo 10 tisuća posjetitelja.

Da je Šibenska katedrala na popisu svjetskih dragocjenosti, to već zna svatko. Ali, znate li gdje je na katedrali jež, ili što pored njega radi isklesani pas? Jeste li ikad čuli da na katedrali visi pršut, ili što li je već to? Na šibenskoj katedrali je u dva vijenca isklesano čak 114 ljudskih glava, a svaki od vijenaca krije i po jednog brkatog domaćina pod narodnom šibenskom kapom.

Potraga za ovim starim Šibenčanima dovela bi nas u samu Baštionicu. Tamo su najmlađi sklapali kocke ili slagalice s likovima u nošnjama, dok su se stariji mogli i natjecati svojim poznavanjem povijesti, ili jednostavnim likovnim snalaženjem. U tom natjecanju bi dvije grupe natjecatelja imale na prava mjesta u gradu ili njegovoj okolici smjestiti razne povijesne likove, odjevene po modama svojih vremena.

U Šibeniku su naši domaćini na izložbi i u Baštionici bili vjerno odjeveni Šibenčani iz 1895. godine, Božo i Marta Perketa, a u Hrvatskom školskom muzeju čitat ćete o njihovoj dogodovštini u stripu.

Jadran Kale, kustos-etnolog


MALA ŠKOLA VEZA
 

U želji očuvanja i zaštite tradicijskog veza sjeverne Dalmacije, Etnološki odjel Narodnog muzeja Zadar prihvatio je program obuke koji je za Malu školu veza predložila Marija Žuvanić, dugogodišnja suradnica Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar i Županijskog muzeja Šibenik.

Škola je počela s radom 2001. godine s grupom djevojčica uzrasta od devet do dvanaest godina, a radilo se jednom tjedno po tri školska sata. Rad se odvijao u prostorijama Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar.

Kroz izradu crteža ornamentike i svladavanje tehnike nekoliko karakterističnih vezova sjeverne Dalmacije djevojčice su prepoznale kulturno-umjetničku znakovitost i likovnost veza s područja u kojem žive. Sve te živopisne boje i bogatstvo veza probudile su u djevojčica zainteresiranost tako da su kroz izradu malih predmeta pokazale svoju kreativnost.

U organizaciji Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar djevojčice su posjetile izložbu Od robe do odore - narodne nošnje i kultura odijevanja u sjevernoj Dalmaciji koja je priređena u Županijskom muzeju Šibenik. Uz izložbu je bila i Igraonica - Baštionica. Tom prilikom posjetile su i tkalačku radionicu na Skradinskom buku, Nacionalni park Krka.
 
Polaznice Male škole veza:
MIA ERCEGOVIĆ
ANJA LORDANOVIĆ
ANTONIJA MARČINA
TEA MAZIĆ

Marija Vrkić Žuvanić, voditeljica škole
Jasenka Lulić-Štorić, viši kustos


povratak na aktualnu izložbu