muzejpostavizložbeizdanjaanalikontakt

SLOVNICA HÈRVATSKA ZA GIMNAZIJE I REALNE ŠKOLE

Antun Mažuranić
Zagreb, Troškom spisateljevim, 1859.
papir, tisak: Bèrzotiskom Karla Albrechta u Zagrebu
19,7 x 13,6 cm, VI + 142 str.
Mu 742b

     Tvrdo ukoričen prvi dio udžbenika gramatike (Dio I. Rěčoslovje). Autor počinje s pojašnjenjem pojma slovnice i njezinim dijelovima koje dalje razrađuje u četiri poglavlja (Glasoslovje, Pregibanje rečih, Tvorenje pregibivih rečih, O česticah) podijeljena po paragrafima.
     Antun Mažuranić (Novi Vinodolski, 1805.-Zagreb, 1888.), profesor, ravnatelj riječke gimnazije. U Rijeci završava gimnaziju, a 1826. godine dolazi u Zagreb na studij. Sluša filozofiju, a 1830. godine završava pravni fakultet. Godine 1833. postaje učiteljem latinskih škola, a već sljedeće godine (1834.) polaže odvjetnički ispit. Odvjetništvom se nikada nije praktično bavio, već se potpuno posvetio učiteljskom zvanju. U Zagrebu se zapošljava kao gimnazijski profesor i od 1836. godine predaje učenicima viših razreda gimnazije dva puta tjedno hrvatski jezik i književnost (posebice dubrovačku). Nakon šest godina (1842.) taj mu je rad zabranjen pod izlikom da kvari i zbunjuje mladež. Antun Mažuranić je 1848. godine pozvan u bansko vijeće i imenovan banskim povjerenikom u Primorju. Na tom mjestu ostaje do lipnja 1850. godine te koristi prigodu za proučavanje čakavskog narječja. Sljedeće godine ponovno djeluje kao profesor na zagrebačkoj gimnaziji. Prigodom proslave tisućite obljetnice ruskoga carstva (1862.) Mažuranića je ruski car Aleksandar II. odlikovao Vladimirovim redom. Ravnateljem gimnazije u Rijeci Mažuranić postaje 1861. godine i na tom mjestu ostaje do 1868. godine, kada je umirovljen. Nakon umirovljenja živio je Zagrebu.
     Početkom tridesetih godina 19. stoljeća druži se s Gajem i Babukićem te zajedno razmišljaju o slavenskoj i hrvatskoj ideji, a sprema se na izdavanje novina. Surađivao je u Novinama i Danici, kojoj je bio i urednikom, pišući članke kojima je cilj bio poticanje ljubavi za domovinu. Prvo Mažuranićevo samostalno djelo, Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike, izlazi 1839. godine, kako bi učenici usvojili osnovna gramatička znanja potrebna za pohađanje gimnazije. Drugo izdanje Temelji ... doživljavaju već tri godine poslije (1842.). U Kolu je Mažuranić objavio (1843.) tekst naslovljen Zakon Vinodolski u kojem je protumačio jezik toga rukopisa, bavio se glagoljicom i o tome mnogo pisao. Objavljivao je i stare dubrovačke pisce. Napisao je kratak sadržaj svakoga pjevanja za prvo izdanje Gundulićeva Osmana, izdao i uvodima popratio pjesme Hanibala Lucića, Vetranovićevu Hekubu te je s Babukićem radio na Drobnićevu rječniku. Sudjelovao je u radu posebne komisije čiji je zadatak bio revidirati školske knjige, odnosno udžbenike koji su u to vrijeme bili propisani. Komisija je započela s radom u veljači 1852. godine, a uz Mažuranića, njezini su članovi bili Stjepan Ilijašević, Pavao Muhić, Vjekoslav Babukić, Vjekoslav Golub, Nikola Hadžić, Vjekoslav Mlinarić, Petar Zoričić i Ivan Filipović. Početkom pedesetih i tijekom šezdesetih godina 19. stoljeća objavljuje rasprave u sklopu gimnazijskih programa zagrebačke gimnazije (1852. godine Kratak pregled pověstnice gimnazije zagrebačke, 1855. godine Kratak pregled stare literature hèrvatske, 1860. godine O važnosti accenta hèrvatskoga za historiu Slavjanah). U suradnji s Veberom i Mesićem piše Čitanku ilirsku za više gimnazije, dio I. Godine 1859. izdaje gramatički udžbenik Slovnica hèrvatska za gimnazije i realne škole, Dio I. Rečoslovje koji se u našim srednjim školama rabio još dugo vremena. Antun Mažuranić je dio svoje imovine ostavio rodnom Novom Vinodolskom, za osnivanje školske zaklade, a dio Matici hrvatskoj (kojoj je bio osnivačem) u obliku Mažuranićeve zaklade, s namjerom da se iz nje nagrađuju poučne knjige.
     Lit.: Pedagogijska enciklopedija I., 1895.-1906.; Cuvaj III., IV., 1910. (B.U.)

 

na prethodnu stranicu na vrh stranice