Časopis „Mladi Hrvat“

„Ne zazirati od humora i što manje docirati“

Prije 110 godina učitelj i dječji pisac Josip A. Kraljić pokrenuo je časopis „Mladi Istran“, koji izlazi od 1906. do 1908. godine kada mijenja ime u „Mladi Hrvat“ te pod tim imenom izlazi od 1909. do 1914. godine, kada zabranom austrijskih vlasti prestaje izlaziti. Urednici lista Viktor Car Emin i Rikard Katalinić Jeretov u posljednjem broju prvog godišta najavljujući promjenu imena, među ostalim, pišu: „Kolikogod nam je bio mio i drag uži kraj, gdje smo se rodili, mi ne smijemo ni sebe ni svoj jezik po njemu da nazivljemo. Jedno ime neka nam svima bude sveto i nada sve uzvišeno – ime: Hrvat. Za to ne 'Mladi Istranin', već 'Mladi Hrvat'.“

„Mladi Hrvat“ je posebno njegovao humor, ponajprije zahvaljujući svom uredniku Caru Eminu, koji je inspiraciju za ilustrirane zgode i nezgode jednog majmunčića Floka našao u češkom listu „Mladi četenař“. Uspjeh što ga je postigao s nestašnim Flokom potaknuo je Cara da u list unese još humorističnog sadržaja pa uvodi stalnu rubriku „Iz moje torbice“ u kojoj donosi šale na račun dječaka Jurića. Majmunčić Flok i „nevaljalac“ Jurić postali su veliki prijatelji malih čitatelja „Mladog Hrvata“.

Zahvaljujući „Mladom Hrvatu“ dječjim piscem postao je i Vladimir Nazor o čemu sam piše: „Nestrpljenjem očekivao se svaki novi broj Careva 'Mladog Hrvata'; ilustrirane zgode i nezgode majmuna Floka budile su salve smijeha. Počeh onda i ja pisati baš za tu djecu u mojoj kući. Nastadoše tako 'Bijeli jelen', mali (reducirani) 'Veli Jože' i napokon 'Minji', taj okretni patuljčić s gvozdenim zubima i sa zlatnom dušom, koji osvoji potpuno srce ne samo kneginje Plavokose no i mojih nećakinja Marije i Nadice.“. U „Mladom Hrvatu“ objavljivala je i Ivana Brlić-Mažuranić. Unatoč relativno kratkom razdoblju izlaska i početnoj regionalnoj usmjerenosti „Mladi Hrvat“ odigrao je važnu ulogu u razvoju hrvatske dječje književnosti te predstavlja zanimljivu pojavu u povijesnom razvoju hrvatske dječje periodike.