Zabava i pouka dobroj djeci i mladeži

 


 

Organizator: Hrvatski školski muzej

Autorica izložbe: Štefka Batinić

Oblikovanje izložbenih panoa: Sara Roller Mateljić (Školska knjiga)

Tehnički postav: Fredy Fijačko

Trajanje izložbe: od 28. listopada do 31. prosinca 2004. godine.

 

Na 30 panoa (format 100x70 cm), dizajniranih u obliku mega-naslovnica, tekstom i slikom su istaknute zanimljivosti i specifičnosti pojedinih časopisa s obzirom na kulturni, pedagoški i politički kontekst u kojem su nastajali, izlazili, konkurirali jedni drugima i gasili se. Na izložbi su prikazani i originalni primjerci časopisa te izbor ilustracija hrvatskih ilustratora koji su surađivali u njima.

Hrvatski dječji i omladinski časopisi javljaju se u drugoj polovini 19. stoljeća, kada su u Hrvatskoj stvoreni povoljniji uvjeti za prosvjetno i kulturno djelovanje. Institucionalizira se obrazovanje učitelja, osniva se sveučilište, donosi se školski zakon, otvaraju se nove škole, pokreću se pedagoški časopisi i sl. Prvi hrvatski dječji časopis je Bosiljak. Izlazio je u Zagrebu od 1864. do 1868. Pokrenuo ga je, izdavao i uređivao učitelj Ivan Filipović. Organiziranje hrvatskog učiteljstva i osnivanje Hrvatskog pedagoško-književnog zbora (1871) znatno su pridonijeli afirmaciji učiteljskog staleža i njegova književnog rada. Ta je strukovna udruga hrvatskih učitelja odmah pokrenula bogatu nakladničku djelatnost te je, između ostalog, 1873. pokrenula dječji časopis Smilje, koji je kontinuirano izlazio do 1945. U Hrvatskoj je između 1864. i 1918. pokrenuto ukupno 15 časopisa za djecu i mladež. Dvije trećine ih je bilo namijenjeno djeci (6-12 godina), a jedna trećina mladeži (13-18 godina). Takav je omjer razumljiv i očekivan. Dječji časopisi važno su odgojno sredstvo. Pokretali su ih, uređivali i u njima surađivali učitelji, kojima je bilo u interesu prikupiti što veći broj pretplatnika. Učenici pučkih škola daleko su brojniji od srednjoškolaca, pa je ulog i truda i novca bio isplativiji i sigurniji.

Od 15 časopisa koji su izlazili do kraja Prvoga svjetskog rata tri su časopisa (Zlatni orasi, Hrvatska omladina i Milodarke) izlazila samo godinu dana ili manje. Manje od pet godina izlazila su četiri časopisa (Bosiljak, Ljiljan, Mladi Istran i Proljetno cvijeće), od pet do deset godina dva (Mladi Hrvat i Krijes), a više od deset godina šest časopisa (Smilje, Bršljan, Pobratim, Mali dobrotvor, Vjerni drug i Anđeo čuvar). Zanimljivo je da su svi časopisi iz posljednje skupine, osim Pobratima, imali barem deset godina istog urednika. Većina časopisa koji su izlazili kraće vrijeme imala je u istoj osobi i urednika i vlasnika, tj. nakladnika. Svih 15 časopisa u ovom je razdoblju uređivalo ukupno 24 urednika i dvije urednice.

Nakon Prvoga svjetskog rata mijenja se slika djeteta u dječjoj književnosti. Novi pravci u pedagogiji i psihologiji također će utjecati na dječje pisce, posebice na učitelje među njima. U Hrvatskoj je najviše odjeka imao pokret radne škole.