Oljetnice/120 godina od osnivanja prve udruge hrvatskih učiteljica
Snaga udruženih učiteljica
Osnovna svrha Udruge bila je širiti opću obrazovanost među ženama, stručnu naobrazbu među učiteljicama te humanitarno djelovanje
Na izmaku 19. stoljeća u kojemu su cvjetali različiti oblici znanstvenoga, kulturnoga, humanitarnoga i strukovnoga udruživanja postalo je aktualno i pitanje udruživanja hrvatskih učiteljica. Dvije poznate i priznate učiteljice – Marija Jambrišak i Jagoda Truhelka – sastavile su i u Narodnim novinama od 29. svibnja 1896. godine objavile proglas u kojemu se zalažu za osnivanje Udruge učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije. U njemu se među ostalim kaže:
Društvo će podupirati učiteljice, koje bez svoje krivnje prije reda postaju nesposobne za rad; oboljelima pružat će novčanu i liječničku pripomoć; nastojat će, da s vremenom podigne svoj dom, u kojem bi ostarjele i iznemogle učiteljice našle zaklonište, a učiteljice izvana jeftin stan i opskrbu; podupirat će darovite učiteljice u znanstvenoj naobrazbi.
U tu svrhu izdavat će društvo svoje glasilo, izdržavat će knjižnicu, priređivat će poučna predavanja i čitanja o pedagoškim i uopće znanstvenim pitanjima; upotrebljavat će sva zakonom dopuštena sredstva i načine za probit i promicanje društva.
Poziv je ostao bez većega odjeka sve dok nije došla konkretna potpora od Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora, i to kada je na njegovo čelo došao Antun Cuvaj, koji je na 28. glavnoj skupštini HPKZ-a u ožujku 1900. godine, predstavljajući svoj program, izjavio kako će se postarati „da u staleškoj cjelini budu i učiteljice valjano i dostojno zastupane“. Još su se istoga mjeseca sastale zagrebačke učiteljice i dogovorile osnovne smjernice djelovanja sa svrhom međusobnoga povezivanja i podizanja svoga staleškog ugleda. Dogovorile su se, kako je zapisano u Cuvajevoj Građi za povijest školstva, sljedeće:
- da se učiteljice stalno sastaju srijedom od 4-6 sati poslije podne u čitaonici Hrv, pedagoškog književnog zbora na zabavu i pouku;
- da dižu ugled svoga staleža međusobnom slogom i očitim zanimanjem za sve, što se tiče zvanja učiteljica:
- da i učiteljice svojim iskustvom pomažu rad svojih drugova učitelja na nastavnom polju, da im se ne bi prigovaralo, da beru samo plodove, a ne sudjeluju u radu za stjecanje;
- da se briga učiteljica ne ograničuje samo na zagrebačke učiteljice, nego da s iskrenom ljubavlju obuhvataju i družice u drugim gradovima i selima, pa da baš ovim namjenjuju najviše sestrinskog susretanja, da im budu na ruku, gdje god uzmogu. U tu svrhu je izabran osobiti odbor, i to Milka Pogačić, predsjednica, Vera Cuvaj, Anka Tkalec, Katarina Plemić, i dr.
Bila je to osnova rada tzv. Gospojinskoga kluba učiteljske čitaonice, odnosno Kluba učiteljica koji će 1902. godine održati svoju prvu skupštinu pod predsjedanjem Milke Pogačić. Iste je godine jedna skupina učiteljica inicirala osnivanje Zajednice učiteljica, ali njezin rad nije zaživio s obzirom na to da je Klub učiteljica počeo intenzivnije djelovati te je 1904. godine prerastao u Udrugu učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije. Predsjednica je bila učiteljica Milka Pogačić.
Osnovna je svrha Udruge bila širiti opću obrazovanost među ženama, stručnu naobrazbu među učiteljicama, raditi na rješavanju pitanja koja se tiču životnih interesa učiteljica te humanitarno djelovanje. Među konkretnim ciljevima i zadacima bili su izgradnja doma za učiteljice, uređenje staleških sanatorija, osnivanje fonda iz kojega će se učiteljicama i njihovim kćerima davati miraz prilikom udaje, podizanje konvikta za učiteljice i učiteljske kćeri koje se budu obrazovale u Zagrebu itd.
Početkom 1908. godine formirana je u okviru Udruge „Sekcija za našu djecu“ s ciljem organizirane pomoći i skrbi o napuštenoj i siromašnoj djeci. Iste je godine u lipnju uvedena manifestacija Dječjega dana s ciljem senzibiliziranja šire društvene zajednice za socijalne probleme i njezina uključivanja u različite oblike humanitarnoga djelovanja. Već nakon nekoliko godina postignuti su zapaženi rezultati kao što su osnivanje Dječjega doma na Radničkome dolu u Zagrebu, Kolijevke za dojenčad i djecu do treće godine, Kolijevke i vrtića na Sušaku te organiziranje ferijalnih kolonija u Kraljevici, Orahovici i Presečnom kod Gornje Reke nedaleko od Križevaca. Svoju je djelatnost Udruga učiteljica promovirala u časopisu Domaće ognjište, što ga je 1900. godine pokrenuo Hrvatski pedagoško-književni zbor. List je kasnije izlazio u nakladi Udruge učiteljica, a ugasio se 1914. godine. Udruga učiteljica djelovala je do 1940. godine.
Štefka Batinić
Sl. 1
Upravni odbor Kluba učiteljica (s lijeva na desno): Vera Cuvaj, Anka Tkalec, Milka Pogačić (u sredini), Katarina Plemić i Vera Filipović
Sl. 2
Marija Jambrišak (1847.–1937.) jedna od začetnica udruživanja učiteljica
Sl. 3
Milka Pogačić (1860.–1936.) prva predsjednica Upravnoga odbora Kluba učiteljica i dugogodišnja predsjednica Udruge učiteljica kraljevinâ Hrvatske i Slavonije
Sl. 4
Prostorije Kluba učiteljica u zgradi Hrvatskoga učiteljskog doma početkom 20. stoljeća